U današnjem industrijaliziranom i individualiziranom društvu, porod je sveden na medicinski događaj pojedine žene. Medikalizacija poroda, mjerenje, nadziranje, pravila i protokoli preusmjeravaju fokus žene iznutra prema van. Umjesto slušanja unutrašnjih instinkata i intuicije, žene porod vide kao nešto što se treba preživjeti uz uspješno prihvaćanje ili izbjegavanje medicinskih intervencija te praćenje određenih uputa. Medicina ima važnu ulogu u porodu, a to je da spašava živote i to zahtijeva duboko poštovanje. A što kada nije potrebno spašavati živote, tko preuzima kakvu ulogu u porodu?
Iako su medicinske intervencije nekada potrebne i nužne, mnoge žene opisuju osjećaj da u bolničkom sustavu nisu bile viđene, podržane ili povezane s iskustvom poroda. Te žene osjećaju da mora postojati i drugi način na koji je moguće roditi, pa čak i unutar sustava. One su u pravu, moguće je imati transformativno i osnažujuće iskustvo poroda kad se žena poveže sa svojim unutrašnjim vodstvom i mudrošću. A to može napraviti jedino ako osjeća da je podržana, poštovana i na sigurnom, bez obzira na to gdje rađa. Ovdje svoju ulogu imaju doule – držačice svjesnog prostora poroda i čuvarice porođajnog iskustva majke.
Porod kao obred prijelaza
Porod je oduvijek bio jedno od najdubljih ljudskih iskustava. Tisućama godina porod se shvaćao kao obred prijelaza, ne samo u životu žene, već i cijele zajednice. Obred prijelaza najjednostavnije je definirati kao obredni proces koji obilježava prijelaz pojedinca iz jedne u drugu životnu fazu.
Našim precima bilo je jasno da porod nije samo dolazak djeteta, već i proces transformacije žene i muškarca u roditelje, stvaranja obitelji i oblikovanja cijele zajednice. Stoga su mnoge kulture tijekom povijesti imale neizostavne ceremonije vezane uz porod koje uključuju fizičku, emocionalnu i duhovnu komponentu. U mnogim tradicijama porod je okupljao zajednicu, žene su bile podržane, slavilo se pjesmom, molitvom, pričama i darovima. Mnogi od rituala vezani uz porod danas su izgubljeni, no ono što i dalje nije izgubljeno je potreba za zajednicom, podrškom, sigurnošću, dostojanstvom i smislom.
Uloga doule je čuvati prostor poroda i podsjetiti zajednicu da porod nije samo preživljavanje, nego svjesni prolazak kroz jedan od prijelomnih procesa u životu.
Moje iskustvo s doulom na porodu
Za razliku od medicinskog osoblja koje dolazi i odlazi, doula ostaje uz rodilju. Ona u porodu nema medicinsku ulogu, već su njezine najveće moći prisutnost i izgradnja odnosa povjerenja s rodiljom. Ona svojim znanjem, prisutnošću i ulogom neosuđujućeg svjedoka, drži prostor rodilji da se osjeća viđeno, sigurno i poštovano. I ne samo rodilji, već svima koji se nađu unutar podržanog prostora poroda, uključujući i buduće tate, ostatak obitelji, pa čak i medicinske djelatnike.
Sjećam se svog drugog poroda koji se, ako se mene pita, nije odvijao na zemlji, već u nekoj drugoj dimenziji gdje vladaju mitološka bića i primordijalni zakoni. To je bilo najsirovije i najčudesnije iskustvo mog života. I nakon prvog, traumatičnog iskustva poroda, mogu slobodno tvrditi da me iskustvo drugog poroda doživotno promijenilo i duboko iznutra otključalo procese koji se razvijaju i sada. Zahvalna sam na tom iskustvu jer vjerujem da me od početka oblikovalo u majku koja sam sada. Osim što sam na drugom porodu bila spremnija, imala sam doulu koja je čuvala prostor u kojem sam se ja mogla potpuno prepustiti svemu što je u porodu dolazilo.
Ne postoji niz radnji koje doula mora poduzeti niti rekvizita koje mora upotrijebiti da bi to postigla, ona se jednostavno treba pojaviti i sve je već u njoj. Moja doula će reći da na mom porodu nije radila ništa, što se vanjskom promatraču može tako činiti. Ona je većinu mojih trudova ležala ili sjedila pored mene, uz povremeno pritiskanje kukova da mi olakša bol. Ali ja sam imala osjećaj da osim mojih kukova drži jedan veliki, nepropusni, nevidljivi balon oko mene u kojem sam ja potpuno sigurna i prepuštena.
Trudovi su napredovali i kasnije smo otišle u bolnicu, a balon je došao za nama. Kad sam ušla u rađaonu, doslovno na koljenima, kratko je trajalo komešanje, ali kada su medicinski djelatnici osjetili da se nalaze u zoni balona, cijela atmosfera se smekšala. Svi smo postali dio istog podržanog prostora i moja djevojčica je sretno stigla, bez ikakvih intervencija, u samo 30-ak minuta od dolaska u bolnicu. Ja sam se osjećala kao mama medvjedica koja je upravo rodila svoje mladunče, baš onako kako je trebalo.
Kako taj misterij nekome suvislo objasniti, ne znam. Ali znam da svetost na porodu ne znači samo svijeće, eterična ulja i rituale, nego znači prepoznati da je porod važan događaj u kojem se prepliću sve ženine ranjivosti, strahovi, nadanja, molitve, sumnje, umiranja i rađanja – i to zaslužuje poštovanje. Kada žena osjeća da nije sama, porod ne može biti samo medicinski događaj, već on postaje obred prijelaza u kojem žena skida sa sebe staru djevojačku kožu i oblači novi identitet majke. I tako ogrnuta plaštom od svemira, dostojanstva i ljubavi, ona će i svoje dijete u njega zamotati i krenuti dalje u integraciju iskustva tijekom postpartuma i izgradnju svjesnije zajednice.
Uloga doule u iscjeljenju poroda i porođajne priče
Suosjećam s mnogim ženama koje nisu imale osnažujuće iskustvo poroda, jer nisam ga imala ni ja kada sam rađala prvi puta. Zato doula ima još jednu ulogu, a to je da pruža prostor podrške i nakon poroda, za sve ono što se dogodilo i što se nije dogodilo, za sve što je propušteno, izgubljeno i povrijeđeno u nama nakon poroda. Svaki porod i svaka porođajna priča zaslužuju podršku, nježnost, prisutnost i prihvaćanje.
Ipak, bez obzira na to kakav je porod bio, on označava samo početak roditeljskog putovanja. Još je mnogo faza, prepreka i blagoslova, još je mnogo povreda i iscjeljenja koji će se pojaviti na putu. Onda kada se iskustvo poroda više ne može promijeniti, može se iscijeliti priča koja se priča o porodu i upravo to može označavati točku prijelaza iz jedne faze (majčinstva) u drugu. Zato nikada nije kasno za podršku i to onoliko puta koliko god je potrebno. Sve što iscijelimo, iscjeljujemo za naše prethodne i buduće generacije, a doule su tu – na razmeđu dvaju generacija – čuvaju prijelaz i drže svjetlo za sve žene koje ga odluče prijeći.
Članak originalno objavljen na portalu maminkutak.com
Vrati se sebi 