Od traume do mudrosti: je li porod traumatičan? – 1. dio

Trauma nije samo ono što se dogodilo izvana, već ono što se dogodilo u nama kao odgovor na okolnosti izvana. Porod može biti vrlo intenzivan, ali ne mora nužno biti traumatičan. Međutim, traumatično može biti ono kako ga je žena doživjela. Trauma može nastati kada se dogodi nešto što je previše ili se dogodilo prebrzo, prerano, trajalo je predugo ili se nije dogodilo ono što se trebalo dogoditi.

Porod s intervencijama ili bez intervencija, kućni porod ili bolnički porod, bol na porodu ili bez boli na porodu, prvi porod ili treći porod, brzi porod ili dugotrajni porod, porod s podrškom ili bez podrške. Sve od navedenog može ili ne mora izazvati traumu. Mnoge žene mogu imati gotovo identičan tijek poroda, no neke će doživjeti porod kao traumatičan, a druge neće.

Razlog tome je što je porođajna trauma višeslojna i nastaje pod utjecajem raznih faktora kao što su samo porođajno iskustvo, prijašnja životna iskustva rodilje, tjelesno i emocionalno stanje rodilje, kultura i sustav unutar kojeg žena rađa, vanjski sustav podrške, unutarnji ženin sustav uvjerenja te kapacitet živčanog sustava rodilje.

Specifičnost porođajne traume je ta što je porod sveprisutna stvar u našim životima, često predstavljena kao najljepše iskustvo u ženinom životu i kao nešto kroz što su sve žene prošle, no ispod površine se mogu skrivati priče koje bole čak i godinama nakon poroda. Često možemo čuti: „Kako su sve, tako ćeš i ti“, bez da je uistinu otvoren prostor za dijalog, porođajnu priču i podršku. Dok obitelj slavi dolazak djeteta, žena koja je doživjela traumatičan porod, može ostati s podijeljenim osjećajima srama, krivnje, tuge i usamljenosti.

Što može biti izvor porođajne traume?

Najčešći izvori porođajne traume uključuju:

• Hitne intervencije (carski rez, forceps, vakuum)
• Odbacivanje ili ignoriranje prava, osjećaja i potreba rodilje
• Iznenadne promjene u tijeku poroda
• Intenzivna bol bez odgovarajuće podrške
• Odvajanje od bebe neposredno nakon poroda
• Ugrožavajuće komplikacije za majku ili dijete
• Fizičke ozljede, oštećenja tkiva

Trauma ne mora nastati samo kao odgovor na neželjene intervencije, komplikacije ili fizičke ozljede. Osjećaj da je bila ignorirana, da joj se obraćalo s visoka, da se nije poštovala njezina privatnost, da joj nisu pružene informacije ili podrška, može biti jednako traumatičan za rodilju.

Kada živčani sustav ne uspije procesuirati intenzitet iskustva, tijelo pohranjuje traumu kao nedovršenu priču i ona ostaje u tijelu u obliku različitih simptoma. Živčani sustav je oblikovan da nas štiti i njegov glavni zadatak je preživljavanje.

Stoga kada situaciju interpretira kao prijeteću, u našem tijelu aktivira nekoliko mogućih reakcija koje na porodu mogu izgledati na sljedeći način:
• Borba: bijes, napetost, reaktivnost, konfrontacija s medicinskim osobljem, potreba da se zaštitimo ili fizički ogradimo od medicinskog osoblja
• Bijeg: anksioznost, panika, izbjegavanje komunikacije s medicinskim osobljem, nemogućnost prepuštanja tijeku poroda, uznemirenost, razdražljivost
• Zamrzavanje: tjelesna i emocionalna ukočenost, osjećaj odvojenosti ili odsutnosti od poroda, osjećaj obamrlosti, nemogućnost da se pomaknemo ili govorimo
• Pokoravanje: potiskivanje potreba, poslušnost, gubitak granica, pretjerano ispričavanje, želja da ugodimo drugome iako time štetimo sebi, pristajanje na nešto iako to ne želimo ili se ne slažemo s tim

Ako se ove reakcije ne razriješe na porodu ili nakon poroda, živčani sustav ostaje „zaglavljen“ u stanju pretjerane aktiviranosti i tada je moguće doživjeti različite simptome.

Neki od simptoma porođajne traume:

• Post porođajna depresija, anksioznost, emocionalna preosjetljivost, poteškoće u povezivanju s bebom, osjećaji krivnje, srama
• Napetost mišića (posebno u zdjelici), kronična bol, poteškoće s uspostavom dojenja, seksualne poteškoće
• Iscrpljenost, nesanica, intruzivne misli, nametljiva sjećanja, noćne more, problemi s koncentracijom, izbjegavanje podsjetnika na porod, izbjegavanje bebe

Neka istraživanja pokazuju da čak do 30% žena doživi porod kao traumatičan, posebice u prvim mjesecima nakon poroda. Dio njih i nakon prvih nekoliko mjeseci (3-6% opće populacije, 15-16% visoko rizične populacije) zadovoljava kriterije za dijagnozu PTSP-a. (1,2,3,4)

Neki od rizičnih faktora koji doprinose doživljavanju porođajnog iskustva kao traumatičnog ili razvijanju simptoma PTSP-a nakon poroda su: prethodno dijagnosticirana depresija ili trauma, strah od poroda, neadekvatna podrška, stresne životne okolnosti, komplikacije u trudnoći.

Važno je raditi na prepoznavanju, prevenciji i iscjeljenju porođajne traume jer ona može imati dugotrajne posljedice za majku, dijete, partnerstvo i cijelu obitelj. Dugotrajan posttraumatski stres majki nakon poroda može imati negativne dugoročne posljedice na razvoj djeteta, kvalitetu spavanja djeteta, povezivanje majke i djeteta, uspostavu dojenja. (5) Izloženost djeteta majčinom stresu, depresiji i anksioznosti u ranom postnatalnom razdoblju povezana je s različitim zdravstvenim, kognitivnim, bihevioralnim i emocionalnim problemima djeteta čak i kada dosegne odraslu dob. (6)
Porođajna trauma je stvarna, no ona nije pravilo. Porod uistinu može biti transformativno i najljepše iskustvo u ženinom životu. No važno je imati prave informacije, podršku i emocionalno se pripremiti.

Kako spriječiti porođajnu traumu?

Prvi i najvažniji korak je pričati o porođajnoj traumi i osvijestiti žene, medicinske djelatnike, stručnjake i javnost da je porođajna trauma stvarna. (Naša) kultura često umanjuje porođajne rane i fokusira se samo na krajnji rezultat: “Bitno je da ste ti i dijete živi i zdravi”. No takav stav ne pomaže i tjera mnoge majke da potisnu svoje emocije i povjeruju da su “preosjetljive” ili “nezahvalne”.

Mnoge majke mogu se nositi s osjećajima:

• Srama jer još “nisu preboljele” iskustvo
• Zbunjenosti zbog kontradiktornih osjećaja
• Krivnje jer nisu “dovoljno jake”
• Razočaranosti u sebe i svoje tijelo
• Isključenosti iz vlastite priče

Ne možemo kontrolirati svaki ishod, ali možemo znatno umanjiti rizik traume ako stavimo iskustvo žene u fokus. Žena koja je na porodu informirana, inspirirana, osnažena i podržana najvažniji je faktor u prevenciji porođajne traume. Stoga bi trebalo raditi na tome da i medicinsko osoblje i javnost usvoje stav da je majčino zadovoljstvo porodom ključno za dobrobit majke i djeteta čak i nakon poroda te da je žena kompetentna donositi odluke o svom porodu i da ju u tome treba podržati.

U drugom dijelu članka koji će biti objavljen sljedeći mjesec pročitaj koji su to faktori koji štite od porođajne traume te što možeš učiniti i na koje se načine podržati ako si doživjela porođajnu traumu.

Članak originalno objavljen na portalu maminkutak.com

Izvori:

1. Ayers, S., Bond, R., Bertullies, S., & Wijma, K. (2016). The aetiology of post-traumatic stress following childbirth: a meta-analysis and theoretical framework. Psychological medicine, 46(6), 1121–1134. https://doi.org/10.1017/S0033291715002706

2. Grekin, R., & O’Hara, M. W. (2014). Prevalence and risk factors of postpartum posttraumatic stress disorder: a meta-analysis. Clinical psychology review, 34(5), 389–401. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2014.05.003

3. Kranenburg, L., Lambregtse-van den Berg, M., & Stramrood, C. (2023). Traumatic Childbirth Experience and Childbirth-Related Post-Traumatic Stress Disorder (PTSD): A Contemporary Overview. International Journal of Environmental Research and Public Health, 20(4), 2775. https://doi.org/10.3390/ijerph20042775

4. Olza Fernández I. (2013). PTSD and obstetric violence. Midwifery today with international midwife, (105), 48–68. https://eipmh.com/ptsd-and-obstetric-violence/

5. Oyetunji, A., Chandra, P. (2020). Postpartum stress and infant outcome: A review of current literature. Psychiatry Research, Volume 284,112769, ISSN 0165-1781, https://doi.org/10.1016/j.psychres.2020.112769.

6. Provençal, N., Elisabeth B. Binder, E.B. (2015) The effects of early life stress on the epigenome: From the womb to adulthood and even before, Experimental Neurology, Volume 268, Pages 10-20, ISSN 0014-4886, https://doi.org/10.1016/j.expneurol.2014.09.001.