Kada govorimo o porodu, često ga svodimo na fizičke mjere i pokazatelje: koliko je grlić maternice otvoren, koliko traju kontrakcije, o kojoj fazi poroda se radi, koliko će boljeti. No porod nije samo fizički događaj i bez dublje svjesnosti o tome koju povratnu informaciju ti fizički pokazatelji šalju, možeš upasti u zamku uspoređivanja, kontroliranja i opterećivanja brojevima, što ti može stvoriti dodatnu razinu stresa.
Umjesto toga, usmjeri se na svoj unutrašnji doživljaj i podržavanje svog tijela. Umjesto da se opterećuješ time koliko si centimetara otvorena, zapitaj se je li ti ugodan položaj u kojem se nalaziš, možda se tvoje tijelo treba pomaknuti, zapitaj se kako se osjećaš, jesi li napeta, brine li te nešto, što ti sada treba da se opustiš? Porod je iskustvo cijelog bića, tijela, uma, emocija i duha i kada mu na taj način pristupaš, može biti duboko transformativno iskustvo.
Kao doula i somatic coach, nastojim žene potaknuti da nauče osluškivati unutarnju mudrost vlastitog tijela, umjesto da samo pokušavaju “izdržati” ili „iskalkulirati“ porod. Kad prestaneš klasificirati informacije koje ti tijelo daje, npr. toliko centimetara otvorenosti je loše, a ovoliko je dobro, kad prestaneš gledati na sat, mjeriti svaki trud i usmjeriš se na ono što ti zapravo treba u tom trenutku, otvaraš se za drugačije iskustvo poroda. Ono u kojem svjesno sudjeluješ, biraš, daješ sebi ono što ti treba, osjećaš se zadovoljno.
Somatska svjesnost ili praksa osluškivanja i poštivanja tjelesnih osjeta može ti pomoći da ostaneš prisutna, povezana, da osjećaš manje straha i da surađuješ sa svojim tijelom umjesto da se boriš protiv njega jer negdje piše ili netko kaže da bi trebalo biti ovako ili onako. Strah i napetost pokreću mehanizam zbog kojeg ćeš i bol doživljavati kao jaču, a tvoje tijelo će držati u stanju “bježi ili se bori”. To je normalna reakcija tvog živčanog sustava na percipiranu prijetnju i ona ti omogućava preživljavanje, ali može usporiti ili otežati tijek poroda. No, ako znaš interpretirati informacije koje dobivaš od svog tijela i nositi se s njima na način koji ti stvara sigurnost, mišići će se opustiti, strah će se smanjiti, oksitocin će proteći, a porod će se nastaviti razvijati s više lakoće. Upravo tome te uči somatska svjesnost – utjelovljenju sigurnosti.
Naša tijela programirana su za sigurnost. Kada porod započne, regulirani živčani sustav omogućuje ti da se prepustiš, opustiš i da se lako vratiš u stanje unutarnje ravnoteže čak i ako se dogodi stresna situacija. Već si sigurno čula da se zna dogoditi da jednom kad dođeš u bolnicu trudovi mogu stati. To je upravo zato što se u bolničkom okruženju ili u stresnim situacijama može aktivirati visoko stanje pripravnosti na bijeg ili borbu. Kad se ponovno reguliraš, porod se može nastaviti. No ponekad tvoj živčani sustav može biti pod tolikim opterećenjem da možeš doživjeti stanje koje je najjednostavnije okarakterizirati kao da si se “zaledila od straha”. Rezultat toga je osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela i onoga što se događa, plitko disanje, napetost u zdjelici, osjećaj kao da se ne možeš pomaknuti. Zbog toga je važno znati kako se regulirati – to je proces samoregulacije.
Somatske prakse pomažu ti da usmjeriš pažnju na svoje tijelo i vratiš u njega osjećaj sigurnosti. To mogu biti vježbe uzemljenja, nježni pokreti, svjesno disanje, rad s glasom ili dodir osobe kojoj vjeruješ. Sve to poručuje živčanom sustavu: na sigurnom si. Možeš se opustiti. Možeš se otvoriti.
Kako izgleda somatska podrška?
Somatska podrška ne zahtijeva posebne alate ili složene tehnike. Ona može izgledati kao:
- Dubok, uzemljujući dah između kontrakcija.
- Partnerova ruka ili nježni pritisak na donjem dijelu leđa.
- Trenutak tišine u kojem osjećaš svoja stopala na podu.
- Praćenje unutarnjeg impulsa za ljuljanjem, čučanjem, oslanjanjem ili puštanjem glasa.
- Prepoznavanje napetosti u čeljusti i njezino svjesno opuštanje, što podržava i otvaranje zdjelice.
Ove naizgled male, ali moćne radnje vraćaju te u kontakt s tijelom i procesom poroda te grade povjerenje u tvoje tijelo. Ako uz sebe na porodu imaš podršku, partnera ili doulu, oni ti svojim mirnim prisutstvom, podrškom, dodirom, lijepom riječi mogu pomoći u – koregulaciji.
Koregulacija je proces u kojem svoj živčani sustav možeš regulirati uz podršku osobe koja je uz tebe i smirena. To je mehanizam koji nam je evolucijski urođen i upravo je to mehanizam kojim majke smiruju svoje bebe. Bebe su također somatska bića i aktivni sudionici u porodu. Bebe nisu odvojene od iskustva poroda, one su povezane s majkom i prolaze kroz porod reagirajući na majčin stres, napetost, ali i toplinu, nježnost, prisutnost. Koregulacija započinje već u maternici i nastavlja se kroz porod, rađanje, dojenje, majčin dodir i odrastanje.
Kada se pripremaš za porod ili biraš partnera za porod, provjeri jeste li oboje upoznati sa somatskim praksama koje ti mogu pružiti fizičku i emocionalnu podršku. Mnoge od tih praksi možeš koristiti i kod kuće i u rodilištu. Važno je da istražiš koje prakse ti odgovaraju, jer svatko ima drugačije načine kako se umiruje i osnažuje. A to je upravo ono što će ti kroz porod trebati, da se osnažiš, pitaš, tražiš, odbijaš, komuniciraš. I da se opustiš, uzmeš vremena, prepustiš.
Somatska svjesnost nije niti komplicirana niti posebna new age metoda.
Ona je duboko ukorijenjena u našoj biologiji i evoluciji. Ona nam je omogućila da preživimo i omogućuje nam da uživamo, da znamo što je za nas dobro, da osjetimo povezanost, mir, ljubav i nešto veće od nas samih. Žensko tijelo to ne treba učiti, treba se samo prisjetiti. To prisjećanje je nužno ako se želimo vratiti porodu kao duboko transformativnom, lijepom i svetom iskustvu. Kada makneš fokus s borbe, kontrole i “popravljanja” poroda na bivanje u porodu, porod prestaje biti iskustvo straha i postaje iskustvo iskustvo povjerenja. Prestaje biti medicinski događaj i postaje obred prijelaza. Počnimo ga se takvog prisjećati.
Članak originalno objavljen na portalu maminkutak.com
Vrati se sebi 