Fiziološki porod bez ikakvih komplikacija i medicinskih intervencija je moguć i događa se češće nego što misliš. Žena intuitivno zna što treba raditi u porodu i ako je taj proces neometan velike su šanse da će sve proći u najboljem redu. Tome u prilog idu i statistike koje pokazuju da je tijekom kućnih poroda niskorizičnih trudnica s prisutnom licenciranom primaljom značajno manji broj medicinskih intervencija i komplikacija tijekom poroda. Žensko tijelo je dizajnirano za porod, ali to ne znači da je ili mora biti savršeno.
Žensko tijelo, kao ni muško, kao ni bilo što na ovom svijetu nije savršeno. Ljudsko tijelo je fascinantan i kompleksan mehanizam, sposoban za nevjerojatne stvari, ali istovremeno nesavršen i podložan komplikacijama, bolestima, nepravilnostima. Znači li to da žena nije sposobna roditi bez medicinskih intervencija? Apsolutno ne. Znači li to da nijednoj ženi nisu potrebne medicinske intervencije tijekom poroda? Isto ne.
Što se smatra savršenim?
Mnoge žene sanjaju o idealnom porodu, bez intervencija, bez epiduralne, bez dugih trudova. Sve će biti onako kako su zamišljale. Nekada to uistinu bude tako, žene imaju osnažujuće iskustvo i zauvijek im ostanu prekrasna sjećanja na njihov porod. A nekada situacija krene u drugom smjeru i završi potpuno neplanirano. Kad se pripremaš za porod, to je isto jedna od stvari za koje je dobro da se pripremiš.
Smatram da je narativ “žensko tijelo je savršeno stvoreno za porod” štetan. Da je žensko tijelo savršeno, komplikacije i nepredviđene situacije u trudnoći i porodu ne bi se događale, a događaju se. Uostalom, zašto bi baš žensko tijelo moralo biti savršeno, muškarcima nitko ne nameće ideju da je njihovo tijelo savršeno stvoreno za bilo što. Smije li žensko tijelo biti savršeno stvoreno za nešto drugo, recimo za maraton, plivanje, ples, nošenje odjeće? Smije li žensko tijelo biti nesavršeno?
Oslobodimo se ideje da postoji idealni standard koji žene moraju zadovoljiti. Taj narativ može ići samo u dvije krajnosti. Prva je ta da ako žena nije imala savršeno iskustvo trudnoće i poroda, nešto s njom nije u redu. Druga je ta da postoji urota medicinskih djelatnika koji ženama na porodu samo nanose štetu. Istina nije ni jedno ni drugo. Važno je znati da na porod utječe puno faktora, od tvojeg emocionalnog i tjelesnog stanja, do kvalitete zdravstvene skrbi, tvoje educiranosti, socio-ekonomskih faktora, podrške te da se komplikacije događaju, ali moguće ih je spriječiti.
Svakako postoji prostor za poboljšanje uvjeta rađanja. Pretjerana medikalizacija narušava iskustvo rađanja i neke od intervencija je moguće izbjeći boljom medicinskom skrbi, ali i adekvatnom pripremom za porod. Medicinski djelatnici u porodu imaju važnu ulogu, ali žene imaju najvažniju ulogu i trebale bi za nju preuzeti odgovornosti.
Kada se fokusiraš samo na idealnu viziju poroda, gubiš iz vida realnost poroda, ali i ono jedino što je uistinu bitno – da ste ti i beba dobro. Važnije od toga jesi li imala idealni porod je to jesi li na kraju zadovoljna, jesi li donosila informirane odluke, jesi li dobila podršku, jesi li preuzela odgovornost tamo gdje si mogla. Imaš pravo na to da te se u rodilištu informira o postupcima, imaš pravo na svoju tjelesnu autonomiju, na svoju privatnost i dostojanstvo. Također, na tebi je i odgovornost da se sama informiraš, da pitaš i komuniciraš s medicinskim djelatnicima, da se krećeš, da odlučuješ sama o svom porodu na temelju informacija koje si dobila – to znači da možeš prihvatiti, ali i odbiti medicinske intervencije. Tvoje sudjelovanje u vlastitom porodu u velikoj mjeri utječe na to kako ćeš se na kraju osjećati u vezi poroda.
Upoznala sam žene koje su se pripremale za porod na razne načine i zamišljale kako će i one roditi tako savršeno kako su slušale na radionicama, gledale na videima ili čitale u knjigama. Ono što vidim kod žena ako porod nije krenuo ili završio u zamišljenom smjeru je rijeđe okrivljavanje medicinskih djelatnika, a češće okrivljavanje sebe, preispitivanje što su mogle drugačije, žaljenje za izgubljenim idealnim iskustvom poroda. Neke žene osjećaju kao da ih je vlastito tijelo izdalo ili kao da nisu bile dovoljno sposobne napraviti onako kako su zamišljale. Međutim, naša očekivanja od poroda i od sebe samih, u velikoj mjeri utječu na naše zadovoljstvo porodom i na to koliko smo spremne prihvatiti tijek poroda takav kakav je. Ponekad ta očekivanja uopće ne dolaze od nas, nego od drugih oko nas. Zato je važnije od savršenstva, naučiti slušati sebe i napraviti onako kako nama najbolje odgovara.
Neke žene krenu s planom da će roditi vaginalno pa završe na carskom rezu. Neke žene krenu s planom da će roditi bez dripa i epiduralne pa na kraju završe na indukciji ili dobiju sve što su htjele izbjeći. Neke žene krenu s planom da će koristiti tehnike disanja na porodu pa na kraju porod ide u takvom smjeru da se one uopće ne stignu snaći ni u kakvim tehnikama i metodama.
Porod je nepredvidiv. Pritisak da kontroliraš tijek poroda mogao bi ti sam po sebi stvoriti stres. Ono gdje jedino možeš imati kontrolu je to kako ćeš se nositi s nepredvidivim tijekom poroda, uključujući i moguće medicinske intervencije. Upravo u tom prostoru gdje ti preuzimaš odgovornost i gdje ti odlučuješ, imaš priliku ispisati svoju porođajnu priču. Zato se pripremaš za porod. Da pronađeš vjeru u sebe i svoje tijelo, da se krećeš i zauzmeš položaj koji ti odgovara, da razbiješ razne mitove o porodu i dobiješ točne i provjerene informacije, da osvijestiš svoje želje i strahove, da se zauzmeš za sebe, da se osnažiš da ćeš napraviti najbolje za sebe u okolnostima u kojima se nađeš. A ne zato da imaš savršeni porod. Tvoj savršeni porod je onaj koji je najbolji za tebe. On može biti baš onakav kakav si zamišljala, ali može biti i drugačiji. Nekada se baš u drugačijem iskustvu poroda od onog kakvog si zamišljala nalazi prostor za rast i autentičnu priču.
Mislim da mi žene već živimo pod dovoljno velikim pritiskom da budemo savršene na razne načine. Od našeg izgleda, karijere, majčinstva, zdravlja, partnerstva, pokoravanja autoritetu, pa nadalje. Možemo li imati barem jednu domenu koja je naša, gdje mi žene vodimo, gdje se mi žene bezrezervno podržavamo, gdje ne moramo biti savršene? Gdje možemo biti slabe, jake, izgubljene, fokusirane, gdje možemo preuzeti, prepustiti se, izabrati najbolje za sebe, dati podršku, zatražiti podršku, bez da same sebe osuđujemo i bez da druge žene osuđujemo?
Način na koji si rodila je manje važan, dokle god si mogla donositi odluke tijekom poroda i dokle god ste ti i beba dobro. Ako si imala savršen i prekrasan porod, njeguj svoje iskustvo, osnaži ženu pored sebe. Ako si imala traumatičan porod i osjećaš potrebu da s nekim o tome pričaš – pričaj, ali ne krivi se. Zaslužuješ iscijeliti tu priču s poroda i u njoj pronaći nešto dobro za sebe. Nesavršeni način na koji si rodila ne umanjuje ni na koji način tebe kao ženu i majku. Zato što ne trebaš biti savršena, nego baš takva kakva jesi.
Članak originalno objavljen na portalu maminkutak.com
Vrati se sebi 