Nedavno sam naletjela na online radionicu na temu kako prevladati strah od poroda.
Tema je odlična i korisna, a ovo nije ni prva ni zadnja radionica na tu temu. Međutim,
ovo je jedna od rijetkih koju vode – dva muškarca. Samo dva muškarca, bez ijedne
žene.
Cijela ironija patrijarhalnog društva i odnosa hrvatskog zdravstvenog sustava prema
ženama, trudnicama i rodiljama sažeta je u ovoj radionici. Neću ulaziti u sadržaj
radionice jer ju nisam odslušala, a vjerujem da je u mnogočemu koristan i kvalitetan.
Također vjerujem da su obojica predavača stručnjaci u svojim područjima, međutim
to ih ne čini kompetentnima da pričaju o, prvenstveno i jedinstveno, ženskom strahu i
iskustvu poroda.
Razlog zašto ne bih poslušala ovakvu radionicu dvojice muškaraca je taj što smatram
da muškarci mogu samo pretpostavljati što žene prolaze kroz cijelo iskustvo trudnoće
i poroda, kao i kroz ukupno iskustvo ženskog življenja. Ženama nije potrebno da ih se
ex cathedra podučava o prevladavanju straha od poroda. Ženama je potrebno da im
se vjeruje, da ih se vidi i čuje, da ih se razumije i suosjeća s njima, da im se osiguraju
adekvatni uvjeti rađanja i medicinske skrbi, da se poštuju njihova osnovna prava na
privatnost, dostojanstvo, informiranje, kretanje na porodu i da ih se, prije svega,
podrži u prevladavanju strahova i donošenju odluka o vlastitom porodu. Smatram da
mi žene puno možemo naučiti od muškaraca, pa tako i liječnika, ginekologa,
psihologa i ostalih stručnjaka. Od liječnika možemo naučiti o medicinskim
intervencijama, anatomiji, fiziologiji, od psihologa o strahovima, tjeskobi, ali ne i o
ženskom iskustvu življenja i rađanja.
Ako vas gornje konstatacije žuljaju, ljute, ako ih smatrate bedastoćama, bojim se da
ste dio problema zbog kojih žene upravo i imaju strah od poroda. Neki će reći da
nama ženama nikad ništa ne valja, nije dobro kad nas nitko ništa ne pita, a sad nije
dobro ni kad dvojica stručnjaka u najboljoj namjeri žele ženama pomoći u
prevladavanju strahova. I dok se slažem da je fenomenalno da se uopće održavaju
radionice na temu straha od poroda, ne mogu a da ne pomislim da još imamo dosta
kilometara za preći dok ne prepustimo ženama da one govore, a ostali slušaju o
njihovom vlastitom iskustvu.
Ne mogu a da se ne zapitam jesu li liječnici svjesni da postoje neke od nas koje je
strah autoritetu reći “ne” jer nas je naše “ne” znalo dovesti u prilično opasne situacije.
Jesu li dvojica predavača svjesna da se neke žene boje upravo muškaraca? Znaju li
muškarci da se neke žene boje izgubiti kontrolu nad vlastitim tijelom tijekom poroda i
znaju li možda zašto je to tako? Jesu li liječnici svjesni da se neke žene ne boje poroda, nego se boje kako će se prema njima odnositi medicinski djelatnici, boje se
da se neće znati zauzeti za sebe, da će doživjeti nasilje, da će pretrpjeti razne
posljedice zbog svojih odluka, da ih se neće shvatiti ozbiljno?
Nadam se da u programu sličnih radionica postoji i prostor za razgovor o gore
navedenim temama. Ako je stručnjacima cilj da žene prevladaju strah od poroda,
moramo biti spremni saslušati i uistinu čuti što je to čega se žene boje. Moramo toj
temi pristupiti iz mjesta dubokog razumijevanja ili barem iskrene želje da duboko
razumijemo i podržimo žensko iskustvo kao takvo kakvo uistinu jest. Ženama je
dosta da ih se podučava njihovom vlastitom iskustvu.
Borba za pravo glasa stoljetna je ženska borba, i ne mislim samo na ženino javno,
građansko i političko pravo. Borba za pravo glasa ženska je borba i u privatnoj sferi,
u njezinom vlastitom domu, u njezinom vlastitom tijelu, u njezinim bliskim odnosima,
u posjetu liječniku. Porod nije medicinski događaj, već duboko intimno iskustvo žene
u koje ona unosi i rastvara svoje cjelokupno iskustvo življenja. Strah od poroda ne
događa se u rađaonici. Strah od poroda događa se kad dijete rodi majka koja je
doživjela traumu na porodu, kad djevojčica završi u kazni jer je bila nepristojna, kad
djevojka kaže “ne”, a nitko ju ne posluša, kad žena ode na liječnički pregled, a liječnik
komentira njezino tijelo, kad žena izrazi svoje potrebe, a partner ju ne podrži, kad
žena ispriča svoju priču, a nitko joj ne vjeruje.
Ženama je dosta da je njihovo iskustvo vječito inferiorno u odnosu na razna pravila
struke i dobronamjerne stručnjake koji o ženskom iskustvu tek ponešto mogu naučiti
od samih žena. Ako zaista želimo da žene prevladaju strah od poroda možda bismo
prvo trebali stvoriti atmosferu u kojoj se žena osjeća dovoljno sigurnom da se ne
treba boriti niti bojati onoga što je čeka u jednom od najranjivijih iskustava života.
Svakom stručnjaku, a i stručnjakinji, koji žene želi podržati u prevladavanju strahova
na porodu, u centru upravo treba biti žena i njezino osobno, žensko iskustvo, pa tek
sve ostalo. Dok ne napravimo ovaj, naizgled radikalan, a u stvarnosti vrlo
jednostavan, zaokret u paradigmi poroda, preostaje nam da o toj temi učimo od
jedinih kompetentnih stručnjaka na ovu temu – žena.
Članak originalno objavljen na portalu maminkutak.com
Vrati se sebi 