Niže su navedene neke od praksi koje se često nepotrebno koriste i koje se često mogu izbjeći uz adekvatnu pripremu i podršku:
1. Rutinsko rano prokidanje vodenjaka (amniotomija) – koristi se jer se vjeruje da će skratiti trajanje poroda, smanjiti vjerojatnost za carski rez zbog sporog razvoja poroda i smanjiti stres djeteta zbog predugog poroda. Međutim, rutinska amniotomija ne skraćuje trajanje porođaja za više od 1 do 2 sata, ne smanjuje učestalost carskih rezova i ima manje učinaka od amniotomije izvedene kasnije u porodu. Suprotno, može povećati učestalost infekcije kod mame i bebe, a može dovesti i do ispadanja pupkovine i ugroze djeteta.
2. Kontinuirano praćenje CTG-om – u usporedbi s povremenom auskultacijom (ručni Doppler ultrazvuk) kod rodilja s niskorizičnom trudnoćom nije smanjilo učestalost smrti djeteta nakon poroda, niskog Apgar indeksa, primitka djeteta u jedinicu intenzivnog liječenja, niti je nađena razlika u dugoročnom zdravstvenom ishodu poroda za dijete. U usporedbi s povremenom auskultacijom, rutinski kontinuirani CTG povećava vjerojatnost vaginalnog instrumentalnog poroda i carskog reza te ograničava pokretljivost rodilje (što posljedično samo po sebi može negativno utjecati na porod i rodilju). Povremena auskultacija se ne koristi u našim rodilištima, no ne bi trebalo biti prepreke za povremeno praćenje CTG-om u niskorizičnih trudnica.
3. Brijanje/klistir – razlog za brijanje spolovila prije vaginalnog poroda je prevencija infekcija, međutim učestalost infekcija u žena kod kojih je primijenjeno brijanje i onih kod kojih nije, nije se razlikovala, dok se u obrijanih žena pojavila nadraženost kože, crvenilo i površinske ogrebotine, pečenje i svrbež. Iako se primjena klizme (klistira) preporučivala, ne bi ju trebalo primjenjivati rutinski zbog toga što ne pospješuje otvaranje grlića maternice, ne utječe na način vaginalnog porođaja, ne smanjuje učestalost neonatalnih infekcija, ne smanjuje učestalost infekcija majke.
4. Rutinska primjena epiziotomije – Prema nekim istraživanjima rutinska epiziotomija, ne smanjuje učestalost oštećenja analnog sfinktera, ne utječe na neonatalni ishod (zdravstveno stanje novorođenčeta nakon poroda), ne smanjuje bol pri spontanoj rupturi međice uz epiziotomiju, ne zarasta brže ili bolje od spontane rupture međice, ne prevenira, ni kratkoročno ni dugoročno, urinarnu stres inkontinenciju, ne sprječava analnu inkontinenciju, ne djeluje zaštitno na očuvanje snage dna zdjelice, ne poboljšava seksualnu funkciju. Žene s intaktnom međicom osjećaju najmanju bol, imaju najjače dno zdjelice te najbolju seksualnu funkciju nakon poroda.
5. Nalijeganje na trbuh podlakticom – Svjetska zdravstvena organizacija izrazila je ozbiljnu zabrinutost zbog potencijalne štete za majku i dijete korištenjem ovog zahvata. Ne postoji dovoljno istraživanja koji bi donijeli konkretnije zaključke te ishodi tog zahvata često nisu evidentirani u literaturi. Ako se zahvat primijeni bez pristanka rodilje te s pretjeranom silom može se smatrati kršenjem ljudskih prava. Usprkos tome, neka kvalitativna istraživanja pokazuju da medicinsko osoblje u određenim situacijama nema dovoljno vremena, znanja ili resursa da primijene pritisak na trbuh na kompetentan i senzibilan način.
Važno je napomenuti da nijedna od navedenih intervencija sama po sebi nije ni “loša” ni “dobra”. Svaka od intervencija ima svoje indikacije, benefite, posljedice i rizike. Stoga je važno dobro se informirati kako bi mogla donijeti odluke o tome koje intervencije želiš, a koje ne želiš na svom porodu te kako se ponašati i iskomunicirati svoje želje s medicinskim osobljem.
Sve informacije preuzete su iz:
1. WHO recommendations: intrapartum care for a positive childbirth experience. Geneva: World Health Organization. 2018.
2. Stanojević, M. Rodilište – prijatelj majki i djece. Ured UNICEF-a za Hrvatsku. 2020.
Vrati se sebi 